Nakon savladanih koraka 1 i 2 trebali biste biti u stanju sjediti i usredotočiti um uz dobru koncentraciju najmanje 15 minuta. Odavde, postoji mnogo različitih smjerova treninga koji se mogu poduzeti, međutim, bitan cilj u ovom trenutku je da postanete "ukorijenjeni", spojite um i tijelo sve dok ne prestanete osjećati razdvajanje između njih. Nakon završetka 15 minutnog iscjeljujućeg daha, prestanite s vježbom, ali i dalje nastavite pratiti disanje.
Umjesto da pokušavate kontrolirati disanje, neka se ono dogodi prirodno i budite svjesni ga u cijelosti. Trebali bi osjetiti kako je disanje duboko i redovno i udobno. Osjetite protok zraka u nosu i u plućima na udisaju, osjetite pluća kako se šire. Pri izdisaju osjetite zrak kako izlazi, osjetite opuštenje dijafragme. Nastavite s praćenjem disanja kroz 5 do 10 minuta, a zatim ustanite i uzmite pauzu, hodajte ili se protegnite. U ovoj fazi moguće je skliznuti u meditaciju: to ovisi o tome kako ste intenzivno fokusirani i koncentrirani bili s vježbama. Da usredotočite um može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.AKo više radite na tome, brže se to dogodi. Nakon što smo skliznemo u meditaciju, znat ćemo kad se to dogodi, jer ne postoji ništa drugo kao što je to.
Kada se to dogodi prvi put, može nas uplašiti toliko da ćemo vrlo brzo izaći. Boravak u meditaciji se, kao i sve drugo, vježba s vremenom, ali što više budemo vježbali, brže i jednostavnije ćemo dolaziti do toga. Iskusni meditanti mogu ući u meditaciju u prvih nekoliko minuta sjedenja.Um jednostavno zna gdje ide.
Dok su ove upute jednostavne, zadatak učenja usredotočenja uma može biti dug i težak. Dok prolazimo kroz život, kroz iskustva i iskustva, um postaje kaotičan. Ponekad to zovu "majmunski um". Ne možemo jasno misliti, naše emocije nas preuzmu, utječući na naše odluke i akcije, vuku nas i guraju u svim smjerovima. Ovaj način bića postaje ukorijenjen u nama do te mjere da smo se identificirali s njim. "Ovo sam ja", kažemo sami sebi. Razbijanje iz tako jakog vezanog stanje može biti strašan izazov. Strah može igrati ulogu, kao što je raskidanje sa samim sobom, što možemo osjećati i kao samo-uništenje. Mi znamo od čega se želimo otrgnuti, ali ne i gdje ćemo biti, ili gdje ćemo ići, kada obavimo posao. No, uz sve rečeno, pristup meditaciji koji sam opisao, vrijedi i radi dok god ostajemo uz nju, imajući i uspone i padove, ali ne odustajemo. Neki od učinaka učenja meditiranja.
Na početku, dok učimo kako usredotočiti um, naše emocije mogu postati napuhane - možemo se osjećati tjeskobno, lako razdražen, a može se pojaviti nesanica. Ovo objašnjavam s modelom koji je razvijen od Carl Junga, kako potisnuti emocionalni sadržaj svjesnom odlukom. Ako smo imali oštro djetinjstvo, možda ćemo imati ekstremne reakcije tijekom rane faze učenja meditiranja. No, kao nastavljamo dalje, postoji ogroman osjećaj olakšanja kako prolazimo kroz proces pročišćavanja. Sve potisnute emocije koje smo nosili oko nas, utječu na nas čak bez našeg primjećivanja. Kada se pretvaraju u mjehuriće puštamo ih da odu, činimo progresivne korake prema individualnosti, prema cjelovitosti bića. Ako vam se to dogodi, uzmite pauzu od meditacijskih vježbi od nekoliko dana ili tjedana da se vaši misaoni procesi promjene.
Proces ne treba požurivati.
Kako um postaje sve više i više sposoban da se usredotoči, početi ćemo primijećivati neke druge promjene u našem životu. Primijetiti ćemo kako smo više svjesni stvari oko nas ... od zvukova do stvari koje su po policama, koje prije nismo primjećivali, do suptilnog okusa i teksture hrane. Biti ćemo više svjesni našeg govora, koristeći riječi selektivno, biti ćemo u stanju prenijeti svoje misli točnije i jednostavnije. Povećati ćemo svoju energiju i opći poboljšanje osjećaja dobrobiti.